Year in Review + New Year's Resolutions

Dok se polako 2014. godina bliži kraju (ostalo nam još par sati, petarde probijaju zvučni zid), ja sam se našla u onim razmišljanjima koja svaka osoba zapadne hemisfere ima jer nam je prokleto društvo to nametnulo. Istočnjaci su pametniji, oni su uvijek organizirani, ne puše i ne piju. Dakle, novogodišnje odluke. Običaj kojim pokušavamo zaboraviti svo zlo prošle godine i nastaviti svježi i poletni u novoj nadolazećoj. Postavljamo si neke nebitne ciljeve koje prekršimo 3.1. vrlo vjerojatno. Zadnjih par godina nisam donosila nikakve odluke ili odluke koje su imale smisla samo meni - tipa prekid studiranja jer sam shvatila da apsolutno ništa ne mogu dobiti od hrvatskog obrazovnog sustava, kao i do prekida ispijanja suludih tableta za anksioznost i panične jer ništa ne mogu dobiti niti od našeg zdravstvenog sustava. To su opet dvije posebne priče u koje ne bih htjela ulaziti detaljno. 

U svakom slučaju, 2014. godina nam je pokazala kako priroda ipak ima zadnju riječ u svemu pa smo doživjeli milijun poplava u kojima je nastradala i moja županija i rodni grad. U skladu s tim poplavama, imala sam i prilike raditi s djecom s poplavljenih područja Pounja u sklopu jednog projekta i shvatila sam da je ljudska dobrota ono što me apsolutno pokreće te da su djeca naše najveće blago koje sustavno zanemarujemo, isto kao i mlade osobe. Radeći i volontirajući s djecom i mladima već sedmu godinu zaredom sam došla do zaključka da je to u biti moj poziv, doživjela prosvijetljenje i odlučila potražiti sreću u inozemnim obrazovnim sustavima koji ipak vode računa o specifičnim zanimanjima kao što je youth work, kojeg sam i upisala u Australiji.  Moja viza za Australiju je zaprimljena i na obradi je i za nekoliko dana ću saznati točno kad i kako idem dolje. Odlazim daleko od ovog čemera, ignorancije i mržnje. Dosta mi je katoličke crkve, hrvatskih branitelja, misa za Antu Pavelića, čiste obitelji i sličnog. To je sad isto jedna posebna priča u koju mi se ne da ulaziti detaljno, ali samo ću reći da u lijepoj našoj idućih 20 godina neće biti bolje, to je sigurno. I to je tužno.

Ono što je sretno i što me oduševljavalo u ovoj, ali i prošloj godini je lutkarsko kazalište i kazalište općenito. Više sam se nego inače aktivirala u tom području i mogu reći da smo kroz svoj rad razveselili preko 500 djece u vrtićima i školama kroz razne lutkarske predstave. U kazalištu sam volonterski, ali i u svim nekim ostalim aktivnostima koje me vesele. Tako je i ova godina, kao i prošla godina, bila u znaku volontiranja za mene. Uz kazalište, volontirala sam u domu za psihički bolesne odrasle osobe, domu za starije i nemoćne, pomagala djeci u učenju, vodila videoaktivističke radionice za mlade, pisala projekte za Europsku volontersku službu i slično. Volontiranje je veliki dio mog života i nadam se da ću u Australiji naći odgovarajuću organizaciju u kojoj ću svoje slobodno vrijeme bez pol muke dati za druge jer mene to čini jako sretnom. 

Još jedna tužno – sretna priča koja se dogodila u 2014. godini je vezana za moju odluku da konačno krenem riješavati probleme sa srcem. Još od desete godine znam da mi ne valja, ali tek sa 25 godina sam rekla da je dosta i odvažila se na jedan operativni zahvat na srcu. Ne sjećam se da me ikad u životu obuzeo toliki strah koliko tad. U agoniji boli sam samoj sebi rekla: pa stvarno, ako ovo preživiš, sve možeš! Preživjela sam i sad stvarno nema ničeg na ovom svijetu čega se ja bojim. Pa se može i reći da me 2014. godina pretvorila u malo čvršću osobu, koja se ne boji zauzeti svoj stav nikada. Osobu koja neće popustiti tako lako pred pritiscima svijeta. Prije nisam bila takva, prije sam bila puno više uplašena i opterećena mišljenjima drugih ljudi i pokušavala ugoditi svima. Shvatila sam da ljudi nikad neće biti zadovoljni. Moje glavno oružje jest moja empatija i spremnost da uvijek pomognem, ali više ne dam nikome da to uzima zdravo za gotovo. U skladu s tim, postavila sam si prioritet da i sama sebi budem bitna s vremena na vrijeme, i vjerujte mi, jednom kada to shvatite, perspektiva će vam se promijeniti i bit ćete zadovoljniji i sretni. Živjeli u to ime!

Uz gore navedeno, u 2014. godini sam i dobila poveći broj sijedih, poveći broj kila, tetovirala sam se i pustila dredove da izrastu toliko da ih ljudi već s gađenjem gledaju. Gledajte, gledajte slobodno, možda i iskoči koji crv. Nikada mi neće biti jasni oni koji na osnovu izgleda procijenjuju ljude. Pritom mislim da sve prodavačice u našim drogerijama koje me uvijek prate u stopu ne bih li nešto ukrala. Situacija je da bih si ja radije ruke zapalila nego nešto ikada uzela. :D

Što se tiče nadolazeće godine, odlučila sam malo više poraditi na zdravlju, a to treba započeti s prestankom pušenja. Ni sama ne znam zašto pušim. Ali znam da mi šteti. I isto tako znam da kad se preselim u Australiju neću zapaliti više nitijednu cigaretu i tomu se veselim neizmjerno. Dolje je pušenje gotovo svuda zabranjeno, a cijene cigareta su brutalne pa si ih i neću moći priuštiti. Tako da će to biti idealno. Totalna apstinencija od cigareta.

Nadalje, prestat ću se gušiti u slatkišima od kojih sam se udebljala gotovo 10 kila u zadnja tri mjeseca i prestat ću jesti iza 8 sati. Inače se zdravo hranim, vegetarijanka sam već 8 godina, ali guilty pleasure mi je gledanje serija navečer i žderanje čipsa, čokoladica i kojekakvih drugih sranja. Već je vrijeme da prestanem trovati svoj jadni organizam glupostima i počnem se više kretati, posebice planinariti i voziti bicikl jer su to tak jednostavni načini rekreacije, radiš za zdravlje, a da ne radiš ništa strašno u biti.

Odlučila sam i pokušati biti organiziranija i prestati biti hrčak. Ne treba mi toliko stvari u životu, ne trebam skupljati svaki papirić, čuvati traperice iz sedmog osnovne i kupiti svaku majicu na buvljaku samo zato što košta 2 kune, a realno mi ne treba.

Izvor slike

Dakle, prestati pušiti, zdravije se hraniti, više se kretati i biti organizirana. To su moji ciljevi za 2015. godinu kojih ću se držati kao pijan plota. Nisu uopće nedostižni, realni su i izvedivi i svatko tko ima malo volje može ih ostvariti. A volje imam.

A što je s blogom? Blog ću nastaviti pisati i kada dođem u Australiju gdje ću isprobavati neku super australsku šminku i prepričavati dogodovštine od dolje. Trudit ću se postati što regularnije i pisati o zanimljivim temama. I što više nositi tamne ruževe jer su kul. Znam da mi ne stoje, ali su kul. Ovo sam se danas šminkala jer čekam novu godinu doma pa trebam izgledati pristojno jel. 

Dakle, dragi prijatelji i prijateljice, želim vam apsolutno sve najbolje u 2015. godini, neka vam se sve novogodišnje odluke ispune, imajte puno zdravlja i dovoljno pameti i slušajte uvijek najbolju glazbu:

NOVIY NOVIY NOVIY NOVIY GOOOOD!